Prilagodba (adaptacija) na vrtić

 

PRILAGODBA (ADAPTACIJA) DJETETA NA JASLICE/VRTIĆ

Polazak u jaslice/vrtić je velika promjena i uzbudljiv događaj u životu djeteta i roditelja.

Najčešće je to prvo odvajanje od roditelja. Iz sigurne i zaštićene obiteljske sredine dijete dolazi u nepoznat prostor, među nepoznate osobe. Te promjene kod djece izazivaju strah od odvajanja i strah pred nepoznatim osobama i situacijom. S druge strane, odvajanje je dio procesa odrastanja djeteta i neophodno za osamostaljivanje i razvoj djetetove ličnosti. Potrebno je određeno vrijeme kako bi se dijete prilagodilo  novoj okolini. Najčešća ponašanja djece za vrijeme prilagodbe. Za većinu djece polazak u vrtić je stres, koji se manifestira kroz niz  emocionalnih,tjelesnih i ponašajnih reakcija, do kojih dolazi kod procjene situacije kao opasne ili uznemiravajuće.

Prvih dana u vrtiću djeca mogu:

Oštro protestirati ili burno reagiraju pri rastanku s roditeljima,plaču,ritaju se,otvoreno se  bune protiv nove situacije.

Trenutak rastanka je krizni trenutak i većina se djece nakon što roditelj ode smire i zaigraju. Neka djeca prvih dana ulaze u sobu bez problema, a protestiranje se javi nakon nekoliko dana, kada shvate da u vrtić moraju svaki  dan,a još se ne osjećaju sigurno.

Burno reagiraju obično mlađa djeca koja svoju bespomoćnost mogu izražavati nesretnim plačem i pasivnošću. Ona mogu odbijati kontakt s odgojiteljem ili biti potpuno orijentirana na njega, mogu čvrsto držati dudu,bočicu,gazu, odbijati hranu,slabo jesti, kratko i nemirno ili uopće ne spavati.

Neka djeca postaju povučena i tužna, dok neka mogu zbog razdražljivosti češće dolaziti u sukobe s drugom djecom. Moguća je i regresija u ponašanju (vraćanje na ranije oblike ponašanja,npr. ponovno traži dudu, pelene...).

Sva ova ponašanja su prolazna i kako se dijete privikava na vrtić zamjenjuju ih aktivno sudjelovanje u životu grupe, igra i dobro raspoloženje.

Kako će proteći period prilagodbe i koliko će trajati ovisi o:

dobi djeteta

duža adaptacija se očekuje kod mlađe djece

·      temperamentu djeteta

·     lakše će se prilagoditi dijete dobrog raspoloženja,koje prihvaća

·     nove osobe i stvari s povjerenjem i prihvaća promjene bez burnih reakcija; teže će se prilagoditi neraspoloženo i nezadovoljno dijete,sklono povlačenju u novim situacijama, pretjeranih reakcija na neugodne doživljaje ili promjene u iskustvu djeteta

·     prijašnja pozitivna iskustva odvajanja djeteta od roditelja pozitivno  djeluju na prilagodbu, a negativna iskustva (npr. hospitalizacija) imaju negativan učinak

·     o obiteljskoj sredini

·     više problema imaju djeca iz nesređenih obitelji, prezaštićivana djeca i djeca autoritarnih roditelja

Optimalan je odnos povjerenja i sigurnosti s  roditeljima. Neka djeca su sklonija reakcijama na fiziološkom planu,te mogu odbijati hranu,napitke,spavanje,mogu imati poremećaj spavanja,probavne smetnje,a mogu i češće pobolijevati.

Što napraviti prije polaska u jaslice/vrtić?

Privikavati dijete na roditeljeve povremene odlaske – da dijete bude npr. kod bake po nekoliko sati, što će mu pomoći u shvaćanju da će se roditelj nakon odlaska uvijek vratiti.

Poželjno je pripremati dijete na put do vrtića, prošetati uz vrtić, pogledati djecu koja se tamo igraju, te poticati dijete na samostalnost u hranjenju, oblačenju, obavljanju higijenskih potreba.

Privikavajte dijete, koliko je to moguće, na organizaciju dana kakva će biti u vrtiću (vrijeme obroka, odmora...).

Nipošto nemojte plašiti dijete vrtićem, već govorite o vrtiću s veseljem i iščekivanjem. Roditelj može djetetu ispričati neku anegdotu iz vremena svojeg boravka u vrtiću, kako bi dijete steklo ljepši dojam o vrtiću.

Poželjno je razgovarati s djetetom o tome što ga očekuje u vrtiću, ohrabriti dijete, istaknuti ono pozitivno (djeca,igračke...), ali budite konkretni i realni (dijeli se pažnja,prostor,igračke...).

Roditelj se također treba pripremiti na situaciju da odgoj djeteta prepušta u određenoj mjeri profesionalcima, jer ako i roditelj prolazi teškoće pri razdvajanju od djeteta, tko će ostati pribran i pomoći djetetu u nošenju s njegovim emocijama straha, izgubljenosti i bespomoćnosti?

Odvajanje može otežati:

·        - nesiguran i zaplakan roditelj

·        - roditelj koji se ni ne oprosti s djetetom nego doslovno pobjegne iz sobe

·        - roditelj koji traži dopuštenje za odlazak("Mogu li sada otići?Reci mi kada mogu otići")

·        - roditelj koji se zadržava i viri u sobu, a dijete ga vidi. Djeca pokazuju tendenciju kopiranja osjećaja roditelja. Dijete koje osjeća roditeljevu nesigurnost i nepovjerenje i samo   je nesigurno i nepovjerljivo.

Kako se ponašati kada dijete krene u jaslice/vrtić:

Poželjno je da prve dane (1 - 2 tjedna)dijete dolazi u vrtić na kraće vrijeme. Djeca u jaslicama prvi dan po pola sata,a kasnije sve duže po dogovoru s odgojiteljima,a djeca u vrtiću prve dane mogu boraviti i nešto duže, ali uvijek u vrijeme igre i aktivnosti(do ručka).Odmor u vrtiću je kritična faza i treba ga uključiti kada je dijete donekle prihvatilo novu situaciju.

Dobro je da prvi dan i roditelj ostaje u sobi s djetetom, ali da se aktivno uključi u igru i aktivnosti u skupini. Roditelj dopušta djetetu da sudjeluje u upoznavanju s odgojiteljima i djecom onoliko i onako kako ono želi. Zatim upoznaju prostor s djetetom. Ne siliti dijete da se igra s drugom djecom. Dobro je da se i roditelj opusti,sjedne s djecom, igra se (is drugom djecom). Ne bi trebalo uspoređivati svoje dijete s drugom djecom, jer svako dijete je individua.

Dobro je odgojitelju reći djetetov nadimak ili ime od milja. Ako ga tako zazove i odgojitelj, lakše će uspostaviti odnos. Roditelji mogu dati odgojiteljima svoju sliku ili sliku obitelji. Dijete će se lakše utješiti promatrajući sliku. Dobro je da dijete sa sobom ima neku dragu igračku ili predmet koji mu pružaju sigurnost tijekom perioda prilagodbe.

Bilo bi dobro kada se ne bi uvodile dodatne promjene u djetetovom načinu života (odvikavanje od dude, bočice, privikavanje na "tutu"...). Bolje je to ostaviti za kasnije kada dijete prihvati jaslice/vrtić.

Jutarnji rastanak s djetetom treba biti kratak,topao,što vedriji. Roditelj treba biti smiren,ne treba odugovlačiti. Dugotrajno smirivanje djeteta u garderobi ili ponovno  vraćanje samo zbunjuju dijete i otežavaju mu rastanak od roditelja.

Kada ostavlja dijete u vrtiću, roditelj treba definirati količinu vremena koju će dijete provesti bez njega,ali u terminima u kojima dijete to razumije(idem kupiti novine,na posao...).Treba naglasiti potpunu vjerojatnost povratka (kada to obavim,vraćam se po tebe...). Dobro je i definirati aktivnosti u koje se dijete može uključiti za vrijeme boravka u vrtiću (igraj se kockicama dok se ne vratim po tebe...)

Dijete treba vidjeti da roditelj odlazi. Nije dobro da roditelj samo "nestane" dok je dijete nečim zauzeto, jer će tada djetetu trebati puno više vremena da bi se u grupi osjećalo sigurnim. Nakon rastanka ne treba se zadržavati u vidokrugu djeteta (u hodniku, viriti u sobu...)

 

 

ZA KRAJ:

Roditelji trebaju imati na umu da je vrtić lijepo mjesto puno igre i zabave. Teškoće prilagodbe će kad - tad proći. Važno je zadržati pozitivan stav prema vrtiću, ali i prema sebi. To što ostavljate dijete u vrtiću omogućit će mu da razvija nove vještine i znanja. To shvatite kao izazov, a ne kao kaznu. Vrtić je izvrsna priprema za život. Uči dijete elementarnim vještinama koje svi trebamo imati kako bismo koračali kroz život samouvjereno, a to učenje se odvija na najbolji mogući način među vršnjacima.

Želimo Vam ugodan boravak u našem vrtiću, te što bržu i bezbolniju prilagodbu!


Ispiši stranicu